Prvi put sam bila ovdje 1997.
To je rodni kraj mog mog muža, i stalno se volimo ovdje vraćati. Sve ono što slušate kroz Balaševićeve pjesme, kad dođete ovdje, uviđate da je stvarno tako kako je i opjevano. Ljudi su gostoljubivi, hrana je fenomenalna, a u prirodi ćete se preporoditi.
Mi najviše volimo doći vlakom. Put je ugodniji, a možete gledati prirodu kroz prozor. Zimi snijeg, ljeti vinograde i nepregledna polja suncokreta.
Prvi grad u koji vlak stiže nakon ulaska u Srbiju je Sombor. To je bilo naše glavno odredište ovog puta.
Cijene su stvarno pristupačne i za cca 150 eura na Booking.com možete unajmiti apartman za dvoje (na bazi od 5 noćenja) u centru grada sa spavaćom sobom, kuhinjom, kupaonicom i dodatnom sobom.
Što se tiče restorana i prehrambenih objekata u strogom centru, moje preporuke su:
palačinkarnica Twins - mali lokal gdje nema sjedećih mjesta već dođete i naručite palačinku za van. Imaju barem 40 različitih kombinacija i punjenja, a cijene se kreću od 5 do 10 kuna što je za količinu koju dobijete jako jeftino.
View [lounge bar] - kafić koji je ujedno i restoran. Nalazi se na zadnjem katu glavnog IDEA centra i s tog mjesta imate pogled na cijeli grad. U ponudi imaju razna slana jela i slastice. Mi smo ovog puta odabrali pizzu. Cijene su slične našima u Hrvatskoj.
Pink Panter ćevabdžinica - definitivno moje omiljeno mjesto. Postoji na dvije lokacije u gradu Somboru - Vojvođanska 18 i Aleksa Šantić 12 i ima dosta sjedećih mjesta. Ćevapi i lepinje najbolji su od svih koje sam jela, a od dodataka koji se nude, idealno im paše luk. Ono što je super - za cca 15 kuna ćete dobiti 5 ćevapa, lepinju i dva dodatka (luk i umak).
Kod arhitekture je još uvijek prisutan austrougarski duh, nećete moći ne primijetiti divne fasade i velika starinska vrata u raznim bojama.
Mjesto koje posjećujemo svaki put kad smo ovdje je somborska pijaca ili kako bi rekli kod nas - tržnica.
Prepuna je svježeg raznovrsnog voća i povrća, mađarske ljute paprike, kobasica, slastica, cvijeća i raznih predmeta za kućanstvo.
Ako ste dulje vrijeme u Somboru i poželite si nešto skuhati, namirnice svakako kupite ovdje, jer uz to što imaju veliki izbor - cijene su iznimno povoljne. Ja ovaj put nisam ništa kuhala, ali sam si kupila buketić svježeg cvijeća - to radim gdje god da dođem. :)
Na dvadesetak kilometara od Sombora, pored Sivca, rodnog mjesta mog supruga, nalazi se Mali Stapar. Naselje je izgrađeno 1802. nakon što je otvoren kanal koji je nosio ime Franje II. Habsburškog (današnji Veliki bački kanal).
To je svojevrsna oaza za sve koji se žele odmaknuti od gradskog života, a u ljetnoj sezoni, svi iz okolnih mjesta se ovdje dođu kupati, pecati i praviti poznati fiš-paprikaš, koji, ako se nađete u Vojvodini, jednostavno morate probati.
Ovdje nikad nećete biti sami - naići ćete na patke, guske, koze, pse, mačke, a u ljetnoj sezoni ćete vidjeti pastire i stada ovaca koja pasu uz kanal.
Zbog posebne prirode, baš ovdje je nastala moja prva Instax fotografija. :)
Ako se ikada odlučite i posjetite ove krajeve, obećajem vam da ćete se, poput mene, poželjeti vraćati - opet, i opet. :)