Ovaj klavir je dugo priželjkivan božićni poklon za mene i Marka. Stvarno smo godinama razmišljali o tome da ga kupimo, no do sad nismo imali prilike.
Slučajno smo naletjeli na jedan nevjerojatno povoljan oglas na Njuškalo i to su ga prodavali ljudi koji žive 700 metara od naše kuće. Prijevoz smo sredili zahvaljujući super curi sa Instagrama i klavir je prije nekih mjesec dana dospio kod nas doma. :)
Neuštiman, pomalo zaboravljen, ali odmah smo u njemu vidjeli potencijal i primili se posla.
Rastavili smo sve dijelove koje je bilo moguće rastaviti i krenuli sa brušenjem drvenih površina. Tipke i unutrašnjost smo dobro zaštitili od prašine sa običnim tankim papirom.
Osim samog farbanja u bijelo, odlučili smo na najveće drvene površine staviti poliuretanske štukature. Stiroporne su jeftinije, no definitivno nisu bile opcija.
Sve smo dobro izmjerili, iskrojili i pažljivo ih zalijepili u formu pravokutnika i kvadrata.
Ostavili smo da odstoji preko noći i tek tada krenuli sa farbanjem. Sve je ofarbano temeljnom bijelom bojom u prvom premazu i nekoliko premaza obojenog laka. Sve je na vodenoj bazi, brzo se suši i nema skoro nikakav miris.
Nakon što su svi dijelovi i klavir bili obojani, zamijenili smo metalne šarkice i hrđave dijelove.
Na kraju smo maknuli i staru istrošenu traku od baršuna, kupili smo novu, zalijepili ju, zaklamali i uklopili u klavir.
Cijeli proces trajao je otprilike 2 tjedna, sa sušenjem. Do sad smo radili puno makeovera, no ovaj mi je posebno drag jer smo dali ovom prekrasnom zanemarenom instrumentu novi život.
Zašto klavir? Od djetinjstva sam osjećala posebnu ljubav prema glazbi. Išla sam u glazbenu školu, smjer solo pjevanje, završila prvi pripremni razred i htjela upisati srednju glazbenu. No postalo mi je prenaporno i iskreno uplašila sam se svega pa sam odustala i nisam dovršila drugi pripremni razred, a samim time nikad nisam krenula sa sviranjem klavira kao što sam trebala i život me odveo u nekom drugom smjeru.
Marko je završio 4 i pol razreda osnovne glazbene, svirao klavir, ali kao što to kod djece zna biti, dosadilo mu je i također je prekinuo školovanje. Sada kad smo odrasli i malo pametniji, oboje smo požalili zbog toga no nikad nije kasno, barem za mali hobi i iz tog razloga je klavir sada dio našeg doma.
Kako vam se sviđa ovaj makeover? :)